VJESNIK 2.listopada 2008.
Bisfenol A je opasan!
U nedavnom prilogu »Ljudska glupost ili trgovinski ratovi« profesor Franjo Plavšić upozorava javnost na »gluposti« koje kruže Internetom o zdravstvenim rizicima i opasnostima plastičnih materijala.
U pravu je kad navodi da polimerni materijal kao takav ne predstavlja posebnu opasnost za ljudsko zdravlje, već posljedice mogu izazvati različiti aditivi u plastici koji s vremenom migriraju iz posuda i zagađuju (prehrambeni) sadržaj. Pritom umiruje javnost da se radi o vrlo sporoj migraciji i o vrlo niskim koncentracijama tih potencijalnih otrova. Kako u tekstu govori i o bisfenolu A (BPA), važno je upozoriti javnost da se radi o vrlo toksičnom spoju iz polikarbonatne plastike bočice za bebe, limenke za piće, posude za mikrovalne pećnice…). Za BPA ne vrijedi priča o »sporoj migraciji i niskim koncetracijama«. Također, nije točna tvrdnja profesora da je BPA »usporivač plamena«, već je to osnovna gradivna jedinica (monomer) od koje se sastoji struktura polikarbonatne plastike. Kad BPA ne bi »bježao« iz polikarbonatne plastike u hranu ili piće, teško bi bilo objasniti provjereni podatak da je više od 90 posto stanovništva na Zapadu zagađeno tom kemikalijom. Uglavnom, BPA je reprotoksična, neurotoksična i karcinogena kemikalija, a nedavno je pokazano da uzrokuje i niz srčanih bolesti i dijabetes, i to u koncentracijama koje su službene institucije »blagoslovljene« kao sigurne.
Naša je javnost uglavnom zakinuta za ovakve informacije i znanstvena upozorenja i to ponajprije zbog zanemarivanja takvih podataka od strane mjerodavnih institucija i zbog neodgovornosti upućenih znanstvenika. Upravo se stoga na Internetu pojavljuju »budale« koje »plaše naciju«. Naravno da Internet nije »mreža istine«, ali nije ni riznica laži i zavjera. To je običan informacijski prostor na kojem se, uz spektar nevažnih stvari, nalazi i cjelokupna arhiva znanstvenog znanja. Stoga preporučam profesoru Plavšiću da manje »plaši naciju« s opasnostima od Interneta, a više s opasnostima od bisfenola A. Pa i pod cijenu preuranjene »uzbune«, jer takva je greška manje štetna od prekasnih upozorenja. Osobno sam u kontaktu s američkim znanstvenicima koji se bave toksikologijom bisfenola A i imaju originalne »brojke u rukama«. Pitanja koja mi se nameću: Zbog čega se i s kojim pravom te brojke ignoriraju, reduciraju ili se njima redovito manipulira u mjerodavnim institucijama? Zbog čega se u »kuhinji« mjerodavnih institucija upozorenja znanstvenika redovito izobličuju i razrjeđuju? Zbog čega se zakoni kojima se regulira bisfenol A ne temelje na znanstvenim studijama, već na “second-hand” interpretacijama tih studija? Dio odgovora načeo je profesor govoreći o trgovinskim ratovima. No, treba reći jasno: zakoni kojima se štiti zdravlje ljudi su kompromis znanosti, politike i industrije. Podređeni su zahtjevima tržišta i predstavljaju mjeru popuštanja pred industrijskim interesima. [Prof. dr. Valerije Vrček, kemičar, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu]
